Poziv na Akciju

Europski dan akcije protiv kapitalizma
31. ožujak 2012 | march31.net

Europa je u trajnom stanju pobune. Već mjesecima, njezina kreditna i dužnička kriza eskalira. Nekolicina summita Europske unije (EU) upoznala nas je sa mjerama koje bi trebale spasiti postojeći kapitalistički sustav. Ako te mjere ne uspiju, vlade i mediji uvjeravaju nas da nas očekuje kolaps, recesija i masovno siromaštvo. Ova apokaliptična retorika utire put za još više neoliberalnih reformi čiji će društveni utjecaj osjetiti se desetljećima – ako ne odlučimo se oduprijeti. Tijekom krize, rečeno nam je da je kapitalizam trebalo obuzdati i da bi banke i korporacije trebale snositi dio tereta, kojeg su među ostalim, uglavnom i sami stvorili. Ono što se sada događa je upravo suprotno: EU, njezine države članice i druge europske zemlje pojačavaju tržišnu konkurenciju i uvode razorne javne programe štednje čime bi se osigurao privatni profit. Čineći to, međutim, oni stvaraju destruktivnu logiku kapitalizma. Postojanje krize, rasprostranjenost nemoća i siromaštva, nasuprot privatnom, odnosno isključivom bogatstvu, svojstveni su elementi kapitalizma. Počnimo se organizirati za bolje društvo!

To je sustav!

Tijekom proteklih desetljeća, kapitalistička globalizacija je pojačala natjecanje između privatnih korporacija i nacionalnih gospodarstava. Sve vodeće industrijske zemlje svijeta su temeljito zakonski deregulirala svoja tržišta, a nametnule su taj model i drugima. Smanjena su socijalna davanja, privatizirana su javna dobra, smanjena radnička prava, a povećan je socijalni nadzor – sve u interesu nesmetanog kapitalističkog razvoja. U Europi, navodno na sunčanoj strani svjetskog kapitalizma, naši životi postaju sve više nesigurniji, a rastu i društvene podjele. Takozvana “tržišta u nastajanju” nalaze se u stanju stalne socijalne krize, sa strogim i nepopustljivim izvlaštenjem i bezobzirnom eksploatacijom, uz potporu vladajućih, pod krinkom da to pridonosi nacionalnom rastu, dok zapravo od tog rasta imaju koristi samo povlaštene skupine. U opsesivnom lovu na konkurentne prednosti, neoliberalne politike doveli su financijska tržišta na točka ključanja. Bilo da su pitanju pojave poput – “dotcom boom” ili bogatstva fondova za nekretnine – svi su ti mjehurići počeli pucati jedan za drugim. To nije rezultat pojedinačne pohlepe ili korupcije elite, kao što mnogi tvrde, nego je to rezultat trivijalnih sustavnih imperativa kapitalizma kao društvenog poretka. Zato sustav treba mijenjati.

Prevladavanje režima EU!

U 2011 godini europska dug i monetarna kriza su eskalirali. Velik broj država članica Europske unije suočava se sa bankrotom, što ugrožava euro kao zajedničku valutu. Prema površnim i populističkim procjenama, ove države su “živjele iznad njihovih mogućnosti”. U stvarnosti, samo su pokušali stvoriti gospodarski rast kroz kredite. Usvojile su iste prakse kao i u svim drugim zemljama, samo s manje uspjeha. Kao uvjet za financijsku podršku od strane Europske središnje banke (ECB) i novoosnovanog fonda za spavašavanje Euro valute, ove vlade sada su prisiljene uvesti novi krug mjera štednje. Uvođenjem ograničenja na vanjski dug trebalo je vratiti “povjerenje tržišta”, ali preko leđa radnika, studenata i nezaposlenih. Istovremeno, na privatni profit to nema nikakvih utjecaja. Po istom principu, Međunarodni monetarni fond (MMF), Europska unija i druge međunarodne institucije vrše pritisak na ekonomije u nastajanju i tranzicijske ekonomijam kakob ih natjerale na sve vrste rezanja i privatizaciju većeg dijela javnog sektora. Sve je to usmjereno prema obnovi, krizom pogođenog i izrabljivačkog, režima EU, služeći interesima svojih dominantnih gospodarstava. Unatoč nekim nesuglasicama među sobom, Francuska i Njemačka uspjele usuglasiti svoju politiku, bez puno prigovora. Tu je naravno bilo raširenih prosvjeda. “Grassroots” inicijative su nikle po cijelom kontinentu, nastojeći prevladati građansku nemoć. No, do sada, čak i masovne demonstracije i opći štrajk nije postigao mnogo. Nacionalni sindikati općenito su skloni kleknuti pred zahtjevima i ograničenjima domaćeg kapitalizma. Ne postoji djelotvorna međunarodna solidarnost među sindikatima. Ako želimo to promijeniti, morat ćemo to učiniti sami.

Mi možemo bolje!

Trenutna politika Europske unije i drugih europskih država spekulativnija je nego što je kapitalizam ikad bio. To je zato što mjere štednje ugrožavaju gospodarsku stabilnost, jednako kao i dugom napuhani gospodarski rast. Zato kapitalizam nikad ne može biti spas, nego samo proizvodi krize koje se beskrajno ponavljaju. Zašto bismo onda i dalje uzalud trošili svoj život na to? Trebamo se boriti protiv neoliberalne ideologije, trebamo se organizirati na europskoj razini! Naš dan akcije 31. ožujka 2012 će biti prvi korak. Istovremene demonstracije u mnogim europskim zemljama nisu samo znak solidarnosti. One već izazivaju međunarodnu raspravu i suradnju. Pozivamo sve emancipacijske inicijative da se pridruže ovom procesu. Nastojimo razvijati se neovisno o službenim institucijama i spremni smo za ustrajnu borbu. Kriza se može manifestirati na različite načine u različitim zemljama, ali svi imamo zajednički cilj: mi ne želimo spašavati kapitalizam, želimo ga prevladati. Mi smo protiv nacionalizma. Presudno je boriti se protiv nastavka erozije društvenog standarda, ali moramo težiti da postignemo i više od toga. Želimo se osloboditi od fatalnih ograničenja kapitalizma i njegovih političkih institucija. To je jedini način da raširena potreba za “pravom demokracijom” bude ispunjena.